Foto: Vesna Benić

Nakon izvedbe projekta »PRAVI MI – glazbene priče kualjskih žena«, prof. Snježana Habuš Rončević napisala je opsežan osvrt koji objavljujemo u cijelosti. Zahvalni smo joj na pažljivom čitanju projekta i na vremenu koje je posvetila njegovu promišljanju:

Bravissimo za sinoćnji nastup, 16. srpnja 2026. u divnom dvoru - masliniku kuće obitelji Perinčić »PRAVI MI – glazbene priče kualjskih žena«, jedinstveni glazbeno-pripovjedni projekt koji kroz pjesmu, govor i scenski izraz oživljava priče žena iz Kali. Autorica je Marta Kolega, koja je nastupila zajedno s Matejom Perin, Hanom Vitlov i Lanom Cimerom.
Te četiri izvođačice iz Kali su ostavile snažan dojam na mene slušajući njihov zborski recitativ, storytelling, rap i pjevanje. U njima su se ispreplele tradicijske pjesme i suvremeni glazbeni izrazi, teme odrastanja, odlaska od kuće, putovanja, ljubavi, teškog i napornog rada te smrti.

»PRAVI MI«– ŽIVI JEZIK PRETVOREN U GLAZBENI MATERIJAL

Ovaj autorski rad Marte Kolega ne polazi od klasične interpretacije tradicijske glazbe, nego od živoga jezika i njegova ritma pretvarajući govor u glazbeni materijal. Glasovi, jezik i scenska prisutnost stapaju se u zajednički izvođački izraz, pri čemu svaka pjevačica unosi vlastiti senzibilitet, iskustvo i vokalnu osobnost u oblikovanje konačne glazbene forme.

U središtu su napjevi koji su nastali istraživanjem i slušanjem ženskih priča, svakodnevnih razgovora i terenskih snimki žena iz Kali izazvani postojećim trenutkom kojeg čini različiti splet okolnosti, uključivši i karakterne osobine pojedinaca kao dijela skupine, u danoj društvenoj i kulturnoj klimi.

Ova divna i originalna izvedba snažnog prožimanja pjeva i okruženja stvorila je neponovljiv ugođaj, potpunost atmosfere, cjelovitost glazbeno-sociološke pojave koja se odvila u intimnom prostoru mediteranskog eksterijera i interijera.

Njihovo duboko i izražajno izvođenje bilo je prožeto širokim spektrom izražajnosti, od vedrog, čvrstog, otvorenog - grlenog, do mekog, uglađenijeg, sotto voce pjevanja.
Posebnu ulogu pritom ima kaljski govor, čija zvučnost i izražajnost oblikuju način izvedbe. Upravo zato izvođački kvartet čine pjevačice iz Kali, kojima je mjesni govor materinji izvođački jezik.

To svojevrsno pamćenje nisu idealizirane slike prošlosti, nego stvarni životi i iskustva žena čiji su glasovi postali temelj glazbene cjeline.

Dok napisana riječ ostaje onakva kakva će biti izgovorena, ove uglazbljene postaju senzibilnije poput zvučnog misterija opisujući glasima iskonsku potrebu čovjeka da pjevom objavi bašćinske misli i pjesme naših Pramajki i Praotaca.

ŠEST GLAZBENIH PRIČA

U svoje glazbeno kazivanje su nas uvele izvođenjem lokalne brojalice aranžirane za tri glasa i kanon Pin pun dela, a nakon nje uključile u šest glazbenih priča nadahnutih životom Kualjki:

Marica ne zna – priča o 16-godišnjoj curi koja se svidjela jednom dečku koji ju je, saznavši kojim putem ide u polje, zaskočio i izgrizao. Pjesma počinje tako što ona trči prema selu, misleći da joj je "dite načini". Tradicijska pjesma koja je prati je svadbeni napjev kojim se kroz razne kitice najavljuje vjenčanje. Napjev je isti, a kitice se mijenjaju, izmišljaju, dorađuju kao vez. Običaj još uvijek postoji.

Kolo – ritmička podloga pjesme je kaljsko nijemo kolo koje zovemo Kolo Hoj, hoj. To je priča o mladoj curi koja poslije crkve krišom bježi mami iz kuće namještajući "kušin na posteji" (jastuk na krevetu izgleda kao da spava na njemu), a ona odlazi na lokalnu zabavu, ples koji se odvijao na Bratskom dvoru (poznatom okupljalištu).

Jedno jutro u nedilju mladu – pjesma koja je tradicionalna iz Kali. One su je rekonstruirale iz notnog transkripta i sada sadrži sekundne završetke po kojima je poznato vokalno pjevanje u Kalima, ali se zaboravilo na njega.

Rodi si se u potribi – priča je o teškom seljačkom životu, fizičkom radu i oskudici u Kalima u prvoj polovici 20. stoljeća otočkih žena koje su preuzimale većinu poslova; od obrade škrtih maslinika do nošenja vode u drvenim posudama (burilima) s otočkih bunara -"šest dana u polje, a siedmi dan oprati one dvi štrace ča si imua na sebi". Istinito, nadahnjujuće, vrlo životno kazivanje o odnosu prema ženi, nevisti, nastavlja se glazbenim pripovijedanjem kako su se u obitelji odnosili prema njoj kao prema "stoki": ona je bila na dnu obiteljske hijerarhije, od nje se očekivala potpuna poslušnost, šutnja; njen muž je više poštovao svoju majku nego sve ostale u kući. Živjelo se u proširenim obiteljima: "svekrva i svekar zajedno s nevistom, sinom i dicom". Pjesma je tradicijski svadbeni napjev "na dugasto", također rekonstruiran iz pjevanja žena iz 1973. godine.

Zvali su je Štramba – i opet intenzivno ispjevano kako su dvije žene morale po cijele noći šivati naručeno, a za to su vrijeme "pile na litre kave", koju su najprije morale ispržiti (bruštulati).

San o jabukami – priča nam o ženi koja odlazi u Slavoniju i tu nailazi na ekstremnu plodnost te zemlje, čudi se koliko imaju voća (jabuka), dok je Dalmacija imala samo smokve i to samo u jednom periodu. Kontrastirana je s pjesmom "O da mi cimentati more" zazivu nemoguće, ali simpatične želje koja se ne može ostvariti – da se donesu u Kali jabuke isto je kao što se more ne može cimentati - zabetonirati.

Šandak zvoni – zadnja pjesma, prvi dio se razvija u relativno veseloj svakodnevnici, a drugi dio su fragmentirani tekstovi nastali zapisivanjem govora nakon moždanog udara Martine babe Nede. Šandak zvoni znači zvono zvoni. Pjesma se razvija kroz tradicijsku pjesmu "Odveže se barka od kraja"- da bi naznačila odlazak. Doživjela sam je kao prijenos energije ispričane kao da se upravo danas i sada događa.

Poseban vizualni pečat nastupu dali su tradicijski "facoli" dizajnerice Melanie J. Damjanić koje pjevačice nose na glavi naglašavajući time još jednom povezanost s lokalnom baštinom.

Foto: Silvestra Kolega

I završila bih s nekoliko misli i citata Marte Kolega: "Dok je pisanje proces koji zahtijeva samoću, govor se ostvaruje kroz kontakt. Ako je ikad riječ bila živa, živa je ustima ovih žena. Sirovi materijal svake pjesme transkripcija je govora žena iz Kali.

Svaki jezik nosi svoju melodiju, specifični melodijski obrazac, a kaljski jezik ili kualjski govor definitivno je prepoznatljiv po svojoj melodičnosti u čitavoj Zadarskoj županiji. Osim što nosi svoju melodiju, nosi i čitav jedan svjetonazor. U našem globaliziranom svijetu, gdje sve izgleda različito, a zapravo je isto, dolazi do standardizacije i osiromašavanja raznolikosti, ali istinske raznolikosti.

Pitamo se, kad bismo se zadubili u prostore raznih dijalekata, što bismo sve otkrili? Kakvi bi se svjetonazori rascvjetali koji bi mogli pružiti alternativu današnjem normativnom obrascu razmišljanja, a i življenja?

Što znači pjevati njihove riječi danas?

Za nas, pjevati te riječi danas znači ulaziti u dijalog, ali također zahtijeva i poistovjećivanje pjevačice s pričom. Ne zvoni svaki glas jednako u nama. Preuzevši njihov govor kroz glazbu, mi oživljavamo njihov duh, a obogaćujemo i svoj, širimo svoj vlastiti dijapazon iskustva kroz njihovu priču. Učimo o svojim pretkinjama, učimo o tome koje to žene stoje iza nas, koja su iskustva prethodila našima."

Još jednom, Bravissimo za Martu, Lanu, Mateju i Hanu!

Snježana Habuš Rončević, prof.

U Zadru, ljeta Gospodnjeg 2026.

Snježana Habuš Rončević, prof.

Viša predavačica na Sveučilištu u Zadru, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Diplomirala na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Aktivna u organizaciji glazbenog života, nastavi i mentorstvu. Predaje kolegije vezane za glazbenu metodiku, glazbenu kulturu, notno pismo te sudjeluje u izradi nastavnih materijala. Članica stručnih povjerenstava te mentorica studenata. Aktivno sudjeluje na međunarodnim skupovima, radionicama s posebnim naglaskom na glazbenu pedagogiju. Posvećena glazbenoj pedagogiji, unaprjeđenju kurikuluma i organizaciji glazbenih događaja.