U subotu 25-tog studenog, kaljski penzioneri su realizirali planirani cjelodnevni izlet na slapove Krke i grad Šibenik. Na izlet se odazvalo šezdesetak članova, pun autobus koje je brižno evidentirao, organizirao  i kontaktirao predsjednik Žarko Grzunov. Na tom izletu, ovaj put smo imali i  vodiča, našu mještanku Anu Vidov, koja je osposobljena i vrlo stručna u svom poslu povijesti i umjetnosti, što je ovom izletu i druženju dalo poseban edukativan, kulturan i zabavan karakter. O svim karakteristikama nacionalnog parka Krka, kao i svim znamenitostima grada Šibenika ona nas je informirala i odgovarala na sva naša znatiželjna pitanja do u detalje. Svaka čast Ana, bez tebe izlet bi bio ala:  „Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba 22“.

No ovako, naša grupa od šezdesetak ljudi, šetajući po Šibeniku doimala se kao grupe Norvežana, Šveđana, Koreanaca ili  Japanaca s kojima smo se i susretali na nekim punktovima po gradu. Bili smo pravi svjetski turisti, a s obzirom na nuaš kualjski govor neki Šibenčani su nam se čudili kakvi smo mi Kinezi sa „normalnim“ očima...

No, druženje je bilo i puno ćakula, šaljivih dobacivanja, pričanja viceva, pa na kraju i  nezaobilazne pjesme  u povratku, po autobusu, a kulminacija pjesme bila je u trajektu di smo dobili i pojačanje od nekih Poljanaca sa harmonikom. 

Sve je bilo OK od početka do kraja izleta, osim samoga kraja 'di je uslijedilo masovno nezadovoljstvo i grintanje, jer nisu radile pokretne skale na trajektu, a svi su se giegali i cotali i teško im je bilo skale činiti, nekima za pugori a nekima za pudoli... Ali ipak su se raspitivali kod Žarka: - kad ćemo i 'di ćemo slijedeći put malo otputovati. Zaključak: - znači da je bilo lipo bez obzira na sve, svakodnevne obveze, teške noge, starost,  kućni budžet i sl.

A ki je sve bi na izletu, pogljedajte galeriju slika. Svih je ćapalo na obedu, u prekrasnom restoranu, ...zaburavi sam kako se ono zove, ma nema veze to je normalno za penzionere.